Ključni problem nije u inovacijama i nadogradnji, već u tome što izbjegavamo ozbiljan razgovor o osnovnoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, vraćajući se na populističke mjere umjesto da se fokusiramo na stvarnu proizvodnju koja nam nedostaje, istaknuto je na panelu "Stočarstvo ni na nebu ni na zemlji" održanog u sklopu konferencije AgroRocks 2024, održane u Osijeku.
Na panelu su sudjelovali Mladen Kušeković, direktor tvrtke Natura Beef, Mato Mrkalj, agro-konzultant te dr. sc. Drago Solić, načelnik Sektora za uzgoj, testiranje i genetsko vrednovanje uHAPIH-u, dok je raspravu moderiraoMartin Vuković iz HRT-a.
Na početku rasprave upozorenoje daje sektor mlijeka u posljednjih 15 godina doživio katastrofu ipraktički nestao u Hrvatskoj, a sličan trend prisutan je i u Europi jer su neki proizvođači prešli na mesno govedarstvo.
"Neprestano raspravljamo o stvarima koje svi znamo. Svima je jasno kakav je slobodni pad poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, a oni koji bi mogli naučiti iz naših primjera više nisu u prvom planu, otišli su nakon otvaranja konferencije“, rekao je Mladen Kušeković, poručivši da je "šteta što nisuiskoristiliovakav skup dadoznajunešto više".
Upozorio je na novu prijetnju stočarima, koja je se upravo odvija na europskom i nacionalnom nivou.
Radi se o regulativi EU koja će izazvati financijsku štetu potrošačima, te dodatno umanjiti stočarsku proizvodnju.
Nova uredba, novi udarac za stočare
Uredba Europskog parlamenta o proizvodima koji nisu povezani s krčenjem šumadonesena je u svibnju prošle godine, apredstavlja izazov za potrošače i potencijalno za proizvođače u kontekstu konkurentnosti, pojasnio je moderator.
"Europa je jedan od glavnih uzročnika krčenja šuma u Južnoj Americi, a kad je postala svjesna te situacije, odlučila je poduzeti mjere kako bi se to spriječilo", objasnioje Solić razlog donošenja uredbe.
Onaima za cilj zabraniti ulazak u EU govedine, soje, kakaa, kave, gume i drveta iz onih područja gdje je šuma postojala do 2020. godine, a koja su nakon toga iskrčena i pretvorena u poljoprivredno zemljište. Takvi proizvodi neće moći ući na tržište Europske unije, a svi ostali će morati imati certifikat da nisu proizvedeni na području gdje je nekoć bila šuma.
"Velike potrošače poput Kine ova uredba neće previše zabrinjavati; oni će i dalje uvoziti hranu s tih područja, dok će Europa plaćati više za te iste proizvode,rekao je DragoSolić te naglasio da trebarazmotriti njen potencijalni utjecaj kao generator noveinflacije u EU.
Napomenuo je da je provedba uredbe odgođenaza godinu dana, pa Hrvatska imatoliko vremena da se za nju pripremi. Istaknuo je soju kao značajniproizvod kojionda utječe i na cijenu animalnih proizvoda "što ćesigurno predstavljati dodatni udarac stočarskoj proizvodnji i smanjiti je", kazao jeSolić.
Kušeković je predložioda se cijela Hrvatska proglasi zonom bez iskrčene šume na poljoprivrednim zemljištima; srećom, dodao je, odluka je odgođena za godinu dana jer nitko u Europi nijespreman za nju.
Veliki problem će imati svinjogojci i peradari, koji koriste dosta soje, utvrdio je Kušeković, te jasno ukazao da bi ta uredba mogla i "pozitivno utjecati na otvaranjemesneindustrijeprema domaćem govedarskom sektoru".
Sustav potpora smanjuje stočarsku proizvodnju
U nastavku rasprave panelisti su komentirali pad stočarske proizvodnje.
Analizastočarskog sektora pokazala je da80 posto hrvatskih farmi ima manje od sto krava, uz značajan razmak između farmi s pet i onih sa sto krava. Među njima nalaze se i mali proizvođači s pet krava i veći s 95 krava, koji se ne mogu smatrati istim tipom proizvođača.
"Kada proučimo strateški plan EU i planirane budžete za sljedeći period, jasno je da se naglašava razlika između profesionalnih i amaterskih farmera. Amaterski farmeri mogu imati od dvije do pet krava, ali se ne smatraju farmerima u službenom smislu pred EU ili projektima financiranja proizvodnje", istaknuo je Mato Mrkalj.
Da biste se mogli kandidirati za sredstva u strateškim investicijama, dodaje Mrkalj,morate biti profesionalac s registriranim gospodarstvom, obrtom ili društvom s ograničenom odgovornošću, te imati osnovni prihod kao zaposlenik u tom subjektu.
Tema panela prebačena je na definiciju aktivnog poljoprivrednika, o kojoj se već godinama raspravlja. Istaknuto je i zagušenje sustava na koje su upozoravali prije nekoliko godina, a postavljeno je i pitanje što je cilj hrvatske poljoprivrede.
"Je li to prava poljoprivreda, usmjerena na konkretnu proizvodnju, ili se radi o populističkim mjerama koje su forsirane posljednjih godina? U Hrvatskoj imamo 160 tisuća poljoprivrednih gospodarstava, od kojih 120 tisuća podnosi zahtjeve za poticaje, dok samo njih 20 tisuća zapravo proizvode i u registru su poreznih obveznika“, rekao je Kušeković.
Kao članica Europske unije, Hrvatska je podložna pravilima uspostavljenim za regulaciju prevelike proizvodnje, što je dovelo do sustava potpora koji smanjuje proizvodnju.
Današnja situacija u kojoj ratari u Hrvatskoj nemaju kome prodati pšenicu postavlja pitanje isplativosti njihovih investicija. Cijena tone pšenice ne opravdava troškove koje su uložili.
Fond državnog zemljišta za proizvodnju mlijeka
Sustav u EU, temeljen na kilogramu proizvedene robe, proizašao je iz vremena nakon Drugog svjetskog rata kada je Europa postavila osnovni cilj: nikad više nitko u Europi ne smije biti gladan, objasnio je Solić, a kad se samodostatnost postigla onda je trebalo uspostaviti kontrolu nadpretjeranom proizvodnjom kako ne bi došlo do rušenja cijena.
S obzirom da se ova panel rasprava događala na konferenciji o novim tehnologijama u poljoprivredi, Solić je zamolio da se postavipitanje umjetnoj inteligenciji: Kako da povećamo proizvodnju mlijeka u Hrvatskoj ako ne smijemo koristiti potpore za veću proizvodnju mlijeka?
Istaknuo je da dvije trećine mesne proizvodnje u Europi dolazi iz mliječne proizvodnje - ne iz sustava krava-tele, nego iz proizvodnje mlijeka "što je paradoks" kazao je i zaključio da "ako neće biti proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj, nećemo proizvoditi meso".
"Hrvatska ima vrlo malo alata na raspolaganju. Možda bi trebalo razmotriti stvaranje fonda za poljoprivredno zemljište za proizvodnju mlijeka. Dakle, onaj tko dobije poljoprivredno zemljište trebao bi isporučiti pet tisuća kilograma mlijeka po hektaru. Ako to ne učini, zemlja se oduzima i daje drugom", rekao je Solić.
Drugi način je proizvodnja električne energije, ističe Solić. Trebalo bi omogućiti farmama, koje proizvode mlijeko, korištenje solarnih panela. Onog dana kada prestanu s proizvodnjom mlijeka, oduzima im se subvencija za električnu energiju i poljoprivrednu površinu.
"Nažalost, dosad smo zemlju davali po uvjetnom grlu, što samo po sebi ne znači ništa jer iza njega nema stvarne proizvodnje", dodao je Solić.
U nastavku rasprave govorilo se o tome kakopodići proizvodnju na malim gospodarstvima. Mato Mrkalj je naveo primjer Austrije koja ima 12 puta veću stočarsku proizvodnju od Hrvatske. Kod njih je 80 posto stočara registrirano i udruženo u zadruge.
"Na osnovu tih zadruga koriste sve resurse EU za financiranje suradnje i strateških projekata. Kada analizirate prosječnog mljekara u Austriji, prihod te farme od samog mlijeka iznosi dvadesetak posto. Farma mlijeka ne može opstati samo od mlijeka. Ona mora imati i bioelektranu, solarni panel. Moramo početi razmišljati o dodatnim uslugama i vrijednostima, jer je to očiti recept; svi ti ljudi rade pozitivno, a mi to ne radimo i propadamo", rekao je Mrkalj.
Uvozni lobi i drugi neprijatelji
Panelisti su se u raspraviosvrnuli i na vječnu sumnju uuvoznelobije, odnosnointeresnegrupe koje se često smatraju ključnim neprijateljima koji otežavaju domaću proizvodnju.
"Kada identificiramo neprijatelja i usmjerimo prstom prema njemu, čini se da su naši problemi riješeni. Tko su zapravo ti ljudi koji čine uvozni lobi? Njihovo djelovanje podsjeća na organizaciju iz stripa Alan Ford, a postavlja se pitanje zašto ti lobiji ne funkcioniraju u ostatku Europe", rekaoje Drago Solić.
Naveo je da uuredbi ozajedničkomtržištuEuropske unije ima članak 168. koji kaže da zemlja članica može na svom području uvesti obvezu ugovaranja poljoprivredne proizvodnje - i na tome se zasniva cijeli promet poljoprivredne proizvodnje u Europi.
"Zašto Njemačka ne izveze u sred ljeta višak svoje svinjetinu u Španjolsku, koja je prvi proizvođač svinjetine. Zato jer su i u Njemačkoj i u Španjolskojklaonice morale sklopiti ugovore o proizvodnji sa svinjogojcima i tu količinu su morali otkupiti. Tek kad se otkupe te količine onda su klaonice mogle kupovati iz drugih zemalja"rekao je Solić i zaključio da "Hrvatska nažalost nije primjenila taj sustav ugovaranja proizvodnje i zato ga je potrebno uspostaviti, jer bez toga uvozni lobiji mogu uvoziti kad god i što hoće".
Na kraju rasprave Mladen Kušeković pozvao je nadležne da "umjesto da se oslanjamo na umjetnu inteligenciju, trebamo se fokusirati na prirodnu inteligenciju, odnosno na znanje, logiku i iskustvo ljudi koji su radili na ovim prostorima prije nas, jer smo sami sebi najveći neprijatelji".
Pogledajte cijelu raspravu u videu: